Ulaganje u narodne obveznice, dionice, zlato: prednosti i nedostaci

U medijima se ovih dana mnogo govori o narodnim obveznicama koje će građani Republike Hrvatske moći kupiti u drugoj polovici veljače. O čemu se tu zapravo radi, i kako se ulaganje u obveznice može usporediti s drugim oblicima ulaganja, uključujući i investicijsko zlato? O tome doznajte u nastavku teksta.

Ulaganje u obveznice vrlo je popularan i široko rasprostranjen oblik investiranja novca diljem svijeta. Osobito je popularan u zemljama razvijenoga Zapada. Pojedinci u Hrvatskoj mogu investirati u obveznice posredno, putem kupnje udjela u domaćim fondovima koji u svojem portfelju obveznice kupuju i drže kao dio ulagačke strategije.

Izravna kupnja obveznica

U tom smislu, ideja narodnih obveznica (za razliku od “fondovskih obveznica”) jest omogućiti građanima da državne obveznice kupe izravno, bez fondovskog posrednika, što predstavlja svojevrsnu novost na domaćem investicijskom tržištu.

Ipak, pojam “narodna obveznica” nije potpuno nepoznat domaćoj javnosti. Primjerice, početkom 70-tih godina prošlog stoljeća Socijalistička Republika Hrvatska emitirala je obveznice nominale 300 jugoslavenskih dinara kojima su se nastojala prikupiti sredstva za izgradnju autoceste Zagreb-Split.

Te su obveznice emitirane u jeku “Hrvatskoga proljeća”, pa kada je pokret za veću neovisnost Hrvatske unutar Jugoslavije ugušen početkom 1972. godine, projekt namjenske uporabe novca za cestovnu infrastrukturu nikada nije ostvaren.

Što su obveznice?

Obveznice su svojevrstan zajam ili kredit koji se daje državi ili tvrtki na način da država ili tvrtka koja treba novac ponudi na tržištu vrijednosni papir ili obveznicu. Entitet koji izdaje obveznicu obvezuje se da će u određenom vremenskom roku vratiti taj zajam zajedno s pripadajućom kamatom.

Obveznice mogu izdavati države, ali i tvrtke kojima je potreban novac za razvoj ili pak za konkretne projekte. Obveznice koje izdaje država nazivaju se državne obveznice, a obveznice koje izdaje tvrtka nazivaju se korporativne obveznice.

Sigurnost ulaganja u obveznice

Koliko je ulaganje u državne obveznice poput hrvatskih narodnih obveznica sigurno? Odgovor na to pitanje prilično je jednostavan: ulaganje u obveznice sigurno je koliko je sigurna sposobnost entiteta koji je izdao obveznice da vraća svoje dugove. Dakle, u slučaju hrvatskih narodnih obveznica, ukoliko vjerujemo da će država Hrvatska vratiti svoj dug u roku u kojem se obvezala, možemo reći da je obveznica sigurna.

Stručnjaci smatraju kako je Hrvatska ulaskom u zonu europske valute eura od 1. siječnja 2023. godine značajno ojačala svoj kreditni rejting. A to znači da je ulaganje u hrvatske državne obveznice postalo sigurnije, budući da iza domaćih obveznica u neformalnom smislu stoje sve države članice Eurozone, pa i sama Europska središnja banka (ECB). Ta potpora nije izravna, ali u svakom slučaju postoji, te predstavlja dodatno jamstvo kreditne sposobnosti Republike Hrvatske.

Prednosti i nedostaci

U ulagačkom smislu, investiranje u obveznice predstavlja svojevrsnu konkurenciju ulaganjima u druge oblike imovine, uključujući i plemenite kovine. Ulagačka konkurencija zlatu i srebru nisu samo obveznice, nego i drugi oblici ulaganja: u dionice trgovačkih društava, u nekretnine, u gotovinu, u umjetnine i starine…

Svaki od tih oblika ulaganja ima svoje prednosti i nedostatke. Na ta specifična svojstva svake pojedine ulagačke kategorije treba obratiti pozornost i uzeti ih u obzir kada pojedinac odabire kamo uložiti svoj novac.

Stoga u nastavku dajemo kratak pregled i usporednu ocjenu ulaganja u hrvatske državne obveznice i u plemenite kovine. Ocjene se kreću u rasponu od 1 do 5, pri čemu je jedinica najslabija, a petica najbolja ocjena.

1. Sigurnost

Investicijsko zlato: 5 | Hrvatske državne obveznice: 4

Sigurnost pojedine obveznice može se najbolje procijeniti na temelju povijesnih podataka o državi koja obveznice izdaje. Zemlje poput Sjedinjenih Američkih Država ili Švicarske imaju dugu povijest izdavanja državnih obveznica, te isto tako dugu povijest redovitog vraćanja svojih dugova. Nasuprot njima nalaze se zemlje poput Argentine ili Rusije koje iz različitih razloga u zadnjih nekoliko godina nisu bile u stanju vraćati dugove nastale na osnovi izdanih državnih obveznica, dakle, može se reći da su doživjele bankrot. Zbog toga se državne obveznice SAD-a ili Švicarske smatraju vrhunskima, dok se državne obveznice Argentine ili Rusije smatraju smećem (junk). Hrvatska u tom pogledu nema dugu tradiciju izdavanja obveznica, budući da je naša zemlja neovisnost stekla pred tek nešto više od 30 godina, no do sada Hrvatska nije imala problema s vraćanjem dugova, tako da je sigurnost njezinih obveznica vjerojatno puno bliža petici nego jedinici.

Povijesni podaci o ulaganju u zlato pak govore kako je riječ o vrlo duboko ukorijenjenom načinu investiranja novca, koji je poznat tisućama godina i koji se nije suštinski mijenjao tijekom cijelog razdoblja povijesti čovječanstva. U tom smislu, zlato po svojoj postojanosti daleko nadilazi državne obveznice, pa čak i one vrhunske.

2. Unovčivost (likvidnost)

Investicijsko zlato: 4 | Hrvatske državne obveznice: 3

Unovčavanje, odnosno, pretvaranje državnih obveznica u novac (ili u likvidna sredstva) u pravilu se događa nakon što nastupi datum povrata. Taj datim određuje izdavatelj. U slučaju narodnih obveznica Republike Hrvatske razdoblje povrata jest dvije godine od izdavanja, odnosno, veljača ili ožujak 2025. godine. Dakle, mogli bismo reći da osoba koja ulaže svoja sredstva u hrvatske narodne obveznice oročava svoj novac na dvije godine. Postoji doduše način kako unovčiti obveznice i prije datuma dospjeća (povrata), i to prodajom obveznica na tržištu vrijednosnica (na burzi). No, stručnjaci naglašavaju kako je za male ulagače najbolje da svoja sredstva ulože na puno razdoblje trajanja obveznice (dvije godine), budući da prodajom obveznice prije dospjeća može doći do smanjenog dobitka zbog troškova prodaje.

Za razliku od državnih obveznica, investicijsko zlato moguće je jednostavno i lako prodati u svakom trenutku, dakle, sredstva uložena u zlato dostupna su na isti način bez obzira na protek vremena od trenutka kupnje. Ipak, kod trgovanja investicijskim zlatom postoji razlika između prodajne i otkupne cijene koja se mora uzeti u obzir prilikom prodaje zlata. U tom smislu zlato treba prodati u pravom trenutku, kada je prodajna cijena viša od cijene po kojoj je zlato kupljeno.

3. Volatilnost

Investicijsko zlato: 3 | Hrvatske državne obveznice: 5

Volatilnost je pojam u svijetu ulaganja koji nam govori koliko u nekom kraćem razdoblju (od nekoliko tjedana do nekoliko mjeseci) možemo očekivati nagle promjene tržišne cijene onoga što smo kupili.

U tom pogledu, može se reći da su državne obveznice vrlo stabilna investicijska klasa, koja u pravilu ne doživljava goleme cjenovne oscilacije. Riječ je o investicijskoj klasi koja nam neće trgati živce zbog naglog rasta ili pada cijene. Štoviše, riječ je o ulaganju za koje možemo s vrlo velikom sigurnošću znati u svakom trenutku u budućnosti po kojoj ih cijeni možemo kupiti ili prodati.

Za razliku od državnih obveznica, investicijsko zlato je nešto volatilnija ulagačka kategorija. Volatilnost zlata je viša nego volatilnost gotovog novca (gotovine) ili državnih obveznica, ali je niža od volatilnosti dionica. Volatilnost zlata usporediva je s volatilnošću cijene nekretnina.

4. Prinos

Investicijsko zlato: 3 | Hrvatske državne obveznice: 2

Prinos pojedine vrste ulaganja govori nam koliko dodatnog novca, odnosno, dobiti možemo očekivati u odnosu na uložena sredstva.

Potencijalni prinos na kupnju državnih obveznica u pravilu nije visok. Od svih vrsta ulaganja, samo ulaganje u gotov novac ima niže prinose. Stručnjaci predviđaju da će prinos na hrvatske narodne obveznice biti u rangu od oko tri posto godišnje. Taj postotak mnogo je viši od kamata što ga banke nude na oročena sredstva, ali je u ovom trenutku značajno niži od trenutne stope inflacije. Ukoliko se inflacija ne značajno ne smanji u iduće dvije godine, možemo reći da bi ulagači u hrvatske narodne dionice mogli izgubiti djelić vrijednosti svojeg novca, odnosno, da neće ništa zaraditi.

Za razliku od državnih obveznica, vrijednost investicijskog zlata rasla je usporedo s inflacijom ili čak malo brže. Ipak, taj rast nije bio na razini rasta pojedinih korporativnih dionica, mada je i ulagački rizik bio puno manji.

Konačni rezultat

Investicijsko zlato: 15 | Hrvatske državne obveznice: 14

Zbrojimo li bodove što ih je svaki oblik ulaganja dobio u našoj maloj analizi, možemo ustanoviti kako je rezultat prilično izjednačen. Investicijsko zlato u odnosu na hrvatske državne obveznice ima malu prednost kada je riječ o sigurnosti ulaganja, o unovčivosti (likvidnosti) i prinosu, dok nešto veću prednost obveznice imaju u usporedbi sa zlatom kada se promatra volatilnost.

Zaključak

I investicijsko zlato i državne obveznice imaju svoje mjesto u dobro raspršenom, a samim time i nisko rizičnom ulagačkom portfelju. Prilika što je hrvatska “narodna” obveznica nudi malim ulagačima prilično je dobra. No, mogli bismo reći da svakako ne bi bilo mudro “sva jaja staviti u istu košaru”. Osim u obveznice, u kvalitetnom i sigurnom ulagačkom portfelju svakako treba imati i druge ulagačke kategorije, poput dionica, gotovine i zlata. A s obzirom da su investicijsko zlato i državne obveznice podjednako ocijenjene u analizi prednosti i nedostataka ulaganja, ne bi bilo loše razmisliti i o ravnomjernom raspoređivanju svojeg uloga na te dvije ulagačke kategorije.