Eskalacija rata, uljuljkanost u normalnost i nadolazeća panika
Jednu od najvećih europskih brana, onu ukrajinske hidroelektrane “Nova Kahovka” na rijeci Dnipro, srušile su ruske okupacijske snage kao odgovor na početak ukrajinske vojne operacije oslobađanja okupiranog teritorija.
Hrvatski granični prijelaz Batina u Baranji na granici sa Srbijom smješten je 400-tinjak kilometara zračne linije od pograničnog naselja Asteji u Ukrajini na ukrajinsko-mađarskoj granici. Udaljenost je to otprilike jednaka kao zračna udaljenost od graničnog prijelaza Batina do pograničnog grada Neuma u Bosni i Hercegovini. No, za razliku od terena između Batine i Neuma koji je ispresjecan planinama i vrletima, teren između Batine i ukrajinske Asteje praktički je ravna ploča. Kada bi se neki odlučni agresor pokušao probiti iz Asteje do Baranje, prodor bi mu geografski gledano bio kao prolazak noža kroz maslac.
Opasnost na 400 kilometara
Nemali broj žitelja Europe smatra kako ga se rat u Ukrajini zapravo ne tiče. Sve i kada bi Vladimir Putin svojim vojnim snagama u potpunosti okupirao Ukrajinu, tvrde oni, opasnost od Putinovog rata s članicama NATO-a bio bi beznačajan. To su ljudi koji u pravilu ne prate politička zbivanja u Rusiji. Izvjesno je da se Rusija polako ali sigurno pretvara u državu koja predstavlja opasnost za svakoga tko je na 400 kilometara daleko od nje.
Vjerojatno najvažnija odredba sporazuma o pridruživanju obrambenom savezu NATO, kojem pripada i Hrvatska, jest često spominjani “članak 5”. Taj članak kaže da se napad na jednu članicu saveza smatra napadom na sve članice. Napadnuta država može, na temelju tog članka, zatražiti da se u njezinu obranu uključe svi ostali članovi saveza, svim raspoloživim sredstvima koje posjeduju.
Kukavice i slabići
Vladimir Putin, nakon više od godine dana agresorskog rata u Ukrajini, polako shvaća da je pogriješio. Ruski predsjednik, međutim, ne misli da je pogriješio zato što je agresorski rat uopće započinjao. Po njemu, sukob između Rusije i Zapada je neizbježan. On zapravo želi i planira testirati članak 5. obrambenog NATO saveza, za početak na području Estonije, Latvije i Litve, a potom, ako mu bog da, i dalje. Nakon iskustva u Ukrajini, Vladimir Putin pita se ne bi li mu bilo bolje da je svojim vojnim snagama prije nego što su doživjele pokolj u Ukrajini pokušao ući u sukob s Baltičkim zemljama. Jer, da je to učinio u trenutku kada je bio najjači, možda bi – ruski predsjednik smatra – uspio dokazati ono što on zapravo duboko u duši vjeruje: da je Zapad dekadentna, impotentna tvorevina, te da se članice NATO saveza nikada ne bi angažirale u obrani Baltika protiv Rusije, zato jer su kukavice i slabići.
Jedna od najvećih europski brana hidrocentrale u Ukrajini, na jednoj od najvećih europskih rijeka Dnipro, srušena je od strane ruskog agresora. No, to je samo početak. Vladimir Putin odlučan je u Ukrajinu poslati sve svoje snage. Rusi kao narod zbog teškog povijesnog nasljeđa ne osjećaju svoje živote osobito vrijednima. A to je za ruskog predsjednika idealna situacija da ih iskoristi kao topovsko meso. Neki analitičari tvrde kako ni 500 tisuća mrtvih i ranjenih neće biti dovoljno da se Rusi okrenu protiv režima.
Sukob epskih razmjera
Ukrajinci su, pak, odlučni svim snagama spriječiti Vladimira Putina da ih okupira. Razaranja poput rušenja jedne od najvećih vodnih brana na jednoj od najvećih europskih rijeka bit će još, možda i većih i destruktivnijih. Sukob između Rusije i Ukrajine jest sukob epskih razmjera, kakvog nismo bili svjedoci od drugog svjetskog rata. On će ojačati, proširiti, postat će još brutalniji, prenijet će se i na teritorij same Rusije, a svjedočit ćemo i o novim, strahovitim i iznenađujućim obratima koje u ovom trenutku ne možemo ni zamisliti.
Čini se, međutim, da mnogi ne vjeruju u to. Mnogi smatraju kako je Rusija na zalasku svoje sposobnosti da nastavi ukrajinsku agresiju. Mnogi smatraju kako je kraj rusko-ukrajinskog sukoba iza ugla. Obje strane su, navodno, iscrpljene i polako gube volju za ratovanjem. Oni koji na taj način razmišljaju sami sebe drže u iluziji i neznanju. Imaju predrasudu normalnosti (normalcy bias), koja bi ih mogla dovesti u stanje panike u trenutku kada im sve veća brutalnost rata u Ukrajini napokon osvijesti pravo stanje stvari. Rušenje jedne od najvećih brana jedne od najvećih hidroelektrana u Europi predstavlja tek omanju sliku budućnosti. Nekoliko kilometara uzvodno nalazi se najveća europska nuklearna elektrana koja ovisi o vodi u akumulaciji čija je brana upravo uništena.
Sve i kada bi Ukrajina ljetnom ofenzivom oslobodila cjelokupan okupirani teritorij, uključujući i poluotok Krim, rat između Rusije i Ukrajine ne bi prestao sve dok je Vladimir Putin ruski predsjednik. Istina jeste da bi se već samim ugrožavanjem ruske pozicije na Krimu ujedno ugrozila Putinova pozicija kao predsjednika. No, daleko od toga da bi čak i potpun poraz ruske vojske u Ukrajini značio neminovan pad režima. Vladimir Putin opak je i lukav igrač, kojega samo smrt može pobijediti. Hoće li to biti prirodna ili pak nasilna smrt, u ovom je trenutku teško reći.
Do kada zlato treba kupovati?
Sve ovo pišemo kao tvrtka koja se bavi trgovanjem investicijskim zlatom zato jer te stvari imaju posljedice (i) na tržište plemenitih kovina. Sve dok je Vladimir Putin živ, zlato treba kupovati. A ovisno o tome kako će nas ruski predsjednik napustiti i tko će doći nakon njega, zlato će možda trebati nastaviti kupovati.
